O GLAZBI

Kada govorimo o tradicijskoj glazbi Labinštine imamo u mislima prvenstveno dvoglasje tijesnih intervala. Ova seoska, danas glazba uglavnom hrvatskog življa, iako u cijeloj Istri stilskim karakteristikama dosta ujednačena, svakako ima i neke lokalne osobine koje se razlikuju od mjesta do mjesta. Po odmah prepoznatljivom lokalnom koloritu posebno istupa baš Labinština. To je područje koje je najviše uspjelo umjetnički razviti stil pjevanja “na tanko i debelo” i svirku u kombinaciji sopela i miha. Svirka na mihu Labinštine se inače, kako po organološkim osobinama mišnica, tako po staccato tehnici sviranja osjetno razlikuje  od svirke u ostaloj Istri. Uz to kršanski kraj je bio u prošlosti važno središte gradnje sopela. Koliko su dvojnice i mih najčešće bile domaći proizvod,  tako je gradnja sopela bila  povjerena iskusnim majstorima. U selu Lazarići su skoro jedno stoljeće djelovali otac i sin Fonović.  Posebno sin Ivan (zvani Zlatela po boji kose) još je za života postao legenda zbog kvalitete njegovih glazbala.

Kako su radikalne promjene načina života i intenzivna depopulacija sela umnogome promijenile  glazbeni pejzaž Istre, posebne zasluge u poticanju zanimanja novog naraštaja za tradiciju i promicanje glazbe Labinštine pripadaju RKUD-u  Rudar (osnovano u Raši 1949 g.) i KUD-u Ivan Fonović Zlatela (osnovano u Kršanu 1997. g.).  Ako su zasluge Rudara održavanje kontinuiteta sviranja, pjevanja i plesanja, među ostalim i organiziranje lokalnih smotri nazivom Labinske konti i tonci, važnost kršanskog društva je u njegovom osuvremenjivanju pristupa tradicijskoj glazbi, istraživanjem današnjeg folklornog stvaralaštva svog zavičaja te uvođenjem i ostalih, donedavno u potpunosti zanemarenih, tradicijskih glazbenih stilova.

Dario Marušić